Vrijeme nije potrebno organizirati; mi smo ti koji se trebamo organizirati unutar vremena. “Vrijeme je život.”

Zrelost godina, veliki broj pročitanih stranica i osvještavanje stvarnih životnih vrijednosti dovelo je do toga da želim znati i planirati kako ću i s kim provesti (potrošiti) svoje vrijeme.

To ne znači da činim sve što je bilo planirano, već znači da sam zadovoljna načinom na koji sam svoje vrijeme rasporedila – sretna sam.

Često kažemo “pobjegao mi je dan”, “tjedan je preletio” ili “godina je brzo prošla”.

Što smo stariji, vrijeme nam brže prolazi i muči nas popis neostvarenih snova i planova.

Javlja li se u vama strah od prolaznosti, a istovremeno i ljutnja na sve i svakog, sjetimo li se tko je sve kriv što nismo ovo ili ono napravili. Kradljivci vremena svugdje oko nas.

“Nemam vremena” izgovor je za 95% zahtjeva, prijedloga, zamolbi, ponuda, kako poslovno tako i privatno, bez razlike.

Zastanimo i razmislimo što smo radili i gdje smo zapravo potrošili vrijeme. Imamo li “onaj” osjećaj ispraznosti koji se komentira ovako: “Gdje si bio? Nigdje! Što si radio? Ništa.”

Možemo li se sjetiti lijepih trenutaka u prošlom danu ili tjednu? Zatvorimo oči i pokušajmo prizvati prošle dane, sve se vrti, slike samo promiču pred nama. Sigurna sam da ih želimo usporiti i da ih želimo jasnije vidjeti, sve lijepe ostaviti u sjećanju, ali ne uspijeva nam… Dolaze već nove teme, vijesti, komunikacija…

Vrijeme je život, najvrjednija i najpostojanija valuta. Svi imamo iste uvjete za njegovu upotrebu, svima se jednako obračunava. Svima nam “iscuri”, i to kad je najljepše ili najpotrebnije.

Zadnjih 25 godina tehnologija je u ekspanziji, a ljudski mozak ne može pratiti brzinu, ponudu i primjenu proizvoda, novih kolekcija, modnih trendova. Ponuda je prerasla čovjekove mogućnosti apsorbiranja informacija kojem su one namijenjene.

Naša je pažnja od neprocjenjive važnosti za marketing koji nam, svakih par sekundi, ubacuje novu informaciju, noviji proizvod, još bolji, još jeftiniji i još kvalitetniji, još i još nešto. Koliko zaista to sve čujemo i vidimo? Koliko zaista razumijemo?

Svoje vrijeme raspoređujemo po zacrtanom društvenom kalendaru: Nova godina, skijanje, Uskrs,Prvi maj, državni praznici (duži vikend), ljetni godišnji odmor, početak školske godine, Božić. Za svaku novu kalendarsku godinu prihvaćamo već posložene blagdane i praznike te tako formiramo svoj i život svoje obitelji.

Idemo dalje. Sat je velika prevara modernog svijeta, a služi isključivo za hipnozu svih nas. I bez gledanja mi čujemo tik-tak i znamo da otkucava i da nam izmiču minute, sati, dani, mjeseci i godine. Ne osjećamo se dobro, nesigurni smo. Što učiniti kad smo dostupni stalno i baš svima? Stjerani u kut s mnoštvom obaveza koje se predstavljaju kao normalni i redovni zahtjevi modernog društva, a zapravo ne postoji osoba koja može sve te zahtjeve ispuniti. Zato se stalno osjećamo kao da lovimo svoj rep ili da nismo dovoljno sposobni. Zvuči vam poznato?

Moderna tehnologija osigurala je da osoba s dvije ruke, dvije noge, jednom glavom, jednim ustima, dva uha i deset prstiju – ah, da, zaboravila sam, i jednim mozgom – može stvarno komunicirati istovremeno putem samo jednog uređaja sa sedam-osam osoba.

Uz pojam “skraćivanja vremena” povezano je puno stvari koje nam život znače – od tehnologije koja čini sve da nam “skrati” vrijeme, brze hrane koja se sprema “na brzinu” i “ubacuje”, novog vokabulara do skraćenih riječi koje se pišu drugačije. Sve se pokušava skratiti, pokušava se obavljati nekoliko stvari istovremeno, a umjesto dva-tri zaposlenika dovoljna je samo jedna osoba koja može obaviti puno toga. No je li to zaista istina?

Pitam se, pitam – kako sve to utječe na našu dušu, naše misli, na naš dnevni raspored i organizaciju vremena? Kako utječe na naš život? A vrijeme je život.

Vrijeme je najvrjednija energija koju imamo i, nažalost, nije obnovljiva.

Prošlost ne možemo izmijeniti, budućnost ne možemo unaprijed živjeti.

Postoji – ovdje i sada.

Upravo je važnost tog trenutka “sada” potrebno osvijestiti i spoznati njegovu vrijednost. Trebamo biti dovoljno mudri i postaviti granicu svim “ometačima”, tako da ne mogu ući u naš sadašnji trenutak niti ga poremetiti.

Jesam li se pripremila za korištenje svojeg vremena ili sve prepuštam slučaju?

U našoj kulturi u kojoj živimo moramo obratiti pažnju na vrijeme, ne možemo biti “bez odnosa” prema vremenu. Potrebno je sagledati širu sliku svojeg života, želja, potreba i mogućnosti te naučiti i primijeniti kako se služiti svojim vremenom.

“Znanje nije dovoljno, moramo ga primijeniti- Želja nije dovoljna, moramo to i učiniti.”

Postaviti životni cilj ili kratkoročan plan od je velike važnosti. Zašto svoj cilj povezujemo s vremenom? Zato što je upravo u tome osnova svih naših aktivnosti. Odredimo li svoj cilj, imat ćemo točan smjer i snagu kretanja, a svoje ćemo vrijeme rasporediti točno onako kako želimo.

Ako smo zaposleni, tada smo potpisali ugovor o radu kojim smo se obavezali da ćemo 40 sati tjedno mijenjati za novac. Planirajmo i satnicu za san. Ako radimo 8, a spavamo 7 sati, onda imamo još 79 sati tjedno za sve ostalo. Dnevno planiranje uključuje mikroplan koji čini naš život. Dnevnim planom najbolje se provode nove odluke, stječu se nove navike, izgrađuje se karakter te postajemo nova, bolja osoba. Prelazimo na višu razinu osobnog razvoja.

Korak po korak, rekla bih “sat po sat” ili “dan po dan” stvaramo sliku, crtež novoga sebe.
Da bi nam crtež uspio i postao djelo za pamćenje, važno je razmisliti o svakom najmanjem detalju.

Usvajanjem novih životnih navika počinjemo oblikovati sebe:

• osvijestimo svoju životnu svrhu – cilj

• “Tko rano rani, dvije sreće grabi.” – od 5.30 h do 7.00 h – vrijeme samo za sebe (mir, meditacija, tjelovježba, tuširanje, razmišljanje, planiranje)

• borba s ometačima i kradljivcima vremena – držimo se svojeg cilja i plana te ne dopuštamo da nas drugi ometaju (telefonski razgovori, društvene mreže, slučajni posjet, igrice, televizijski program, novine, “ne znati reći ne”, susjeda)

• planiramo, bilježimo u kalendar i rokovnik – zapisujemo svoje zadatke i obaveze, raspoređujemo ih na ono što “moram”, “trebao/trebala bih” i “mogao/mogla bih”)

• naučimo što treba biti fokus i kako “zipati vrijeme”.

Za svoju mentalnu higijenu, higijenu duha, važno je živjeti u skladu s vremenom i po svojim životnim vrijednostima.

Kako “zipati” vrijeme? “Zipanje” vremena posebna je vještina koja se može naučiti i usvojiti toliko da prijeđe u dobru naviku.