Čitam knjigu „Pojedi tu žabu“ koju je napisao neupitno uspješan i zanimljiv lik po imenu Brian Tracy koji je tijekom svoje impozantne karijere otkrio jednu jednostavnu istinu, a koju ću vam ja, njegovim riječima, ukratko iznijeti:

„Ključ velikih uspjeha, dostignuća, ugleda, položaja i sreće u životu jeste sposobnost da se odlučno koncentrirate i fokusirate na svoj najvažniji zadatak, obavite ga kako valja i u cijelosti. Već dugo postoji priča da, ako odmah izjutra pojedete živu žabu, možete sa zadovoljstvom ići kroz taj dan, znajući da vam se ono najgore što bi moglo da vam se desi vjerojatno već desilo. Vaša „žaba“ jeste vaš najveći i najvažniji zadatak, onaj za koji postoji najveća vjerojatnoća  da ćete ga odugovlačiti ne budete li odmah poduzeli nešto u vezi s njim. To je ujedno i upravo onaj zadatak koji ovog časa može imati najpozitivniji utjecaj na vaš život i rezultate”.

Tijekom godina Brayan Tracey obavljao je dvadeset i dva različita posla, pokrenuo i izgradio nekoliko kompanija, magistrirao menadžment te bio predavač, instruktor ili savjetnik u više od 500 kompanija. Godišnje njegovim govorima i seminarima prisustvuje više od 300.000 tisuća ljudi, a u publici bude istovremeno i 20.000 njih. Također, govori francuski, njemački i španjolski jezik.

Što reći…Zadivljujuće i impresivno…Bravo Brian Tracy!

Čovjek je prva liga, uspješan je u svemu čega god se dotakne. Zna što govori i, po svemu sudeći, najeo se on tih žaba u svom životu.

Jedino me malčice brine taj njegov fokus…, pa po vlastitom kazivanju obavljao je 22 različita posla (i to do 2003. kada je knjiga objavljena; sada je 2021., nemam pojma koji mu je sada poslovni saldo… 44 različita posla!?….).

Ako mene pitate i ne čini mi se baš nešto posebno fokusiran!

E moj Brayane, da vidiš mene…

O mojoj sposobnosti koncentriranja na određenu stvar, situaciju, događaj, osobu, posao i sl…već sam ponešto pisala. Nije mi to nikakav problem, kad ja nešto hoću moj fokus na to je neupitan. U stvari, kad malo bolje razmislim,  malčice je upitan budući sam ja u stanju fokus držati i po 25 godina, majke mi!

E, sad …to je ujedno i dar i prokletstvo. Znaš ono kad zacrtaš oću to i to i ništa drugo i tako dvadesetak godina ne puštaš,  ko pit bull…

Fokus, fokus, fokus…..Kad ja zajašim na nešto ne znam sjašit!!

Dvadeset i pet godina isti posao (doduše s varijacijama na temu i s kontinuiranim povećanjem obujma posla i odgovornosti tijekom godina; ali uglavnom u istom području rada), dvadeset i pet godina ista doktorica, dvadeset i pet godina ista frizerka, dvadeset i pet godina ista maserka, dvadeset i pet godina ista zubarica….

Jedino muža uspjela promijeniti, a i za to je više zaslužan on negoli ja.

Nisam prije čitala Brayana i nisam imala pojma za njegove žabe, ali kako volim biti uspješna, intuitivno sam osjećala da ne smim bižat od posla, odugovlačit i prenemagat se, već da moram biti radišna, uporna i učinkovita, dobro raspolagati vlastitim vremenom i znati složiti listu prioriteta, radit i kad mi se ne radi…i tako to.., uglavnom poduzimati sve što je potrebno da bi čovjek bio uspješan u nečemu u čemu želi biti uspješan.

Tako da kad promotrim i analiziram svoj dosadašnji životni put, bez obzira što su mi Brian Tracy i njegova knjiga o žabama do sada bili nepoznanica, izgleda da sam se ja, samoinicijativno i bez njega nažderala tih žaba.

Svako jutro jedna žaba na uranku, pa si miran cili dan!

Ali, jednolična prehrana dojadi pa taman da svaki dan jedeš kavijar (ne znam di mi baš on pade na pamet, jela sam ga svega par puta u životu, a i nije mi baš nešto bio…ali eto luksuzno zvuči), a kamoli obične žabetine.

Sada mi je 50 godina i, nakon podrobnijeg (koncentriranog i fokusiranog) razmišljanja, zaključujem da ja žabe, ustvari, definitivno ne volim!

Dosta mi je i žaba i fokusa!!!

Hoću kavijar!

Barem u sljedećih 25 godina…