Sigurna sam da vam je poznata situacija: ma sve ja to znam, ali…
Puno toga znamo, da. Vrijeme je u kojem je zaista jednostavno i doći do informacije, samo ukucaš u Google i eto imaš mnoštvo informacija o svemu što god poželiš.
Kad se sjetim da smo o tome razgovarale moja draga prijateljica Ivna i ja, negdje 1996. godine o toj nekoj čudesnoj mogućnosti da upišeš pojam i dobiješ mnoštvo informacija. Za nas je to bilo fascinantno jer sve što smo trebale, a tada smo sudjelovale u pisanju jedne stručne knjige, mogle smo tražiti u knjižnicama i čitati satima i raditi bilješke, naravno sve „pješice“.
Uglavnom, danas pored svih prednosti tehnologije postoje velika vrata kroz koja nam dolazi nekontrolirano puno informacija o svemu i svačemu i imamo izazov sve to kontrolirati, oblikovati, usmjeriti pa i blokirati ako odlučimo. Jer „napad informacija“ na naš um je zapravo prevelik. Posebno jer nemamo mogućnost za filtriranje tema o kojima želimo saznati nešto novo.
Kad odlučimo učiniti nešto na sebi i za sebe, recimo posvetiti se edukaciji ili promjenama, sigurno ćemo stvoriti neke nove navike koje će zamijeniti neke stare, ili barem jednu. Potrebno je znati kako ćemo to učiniti, kojim alatima ćemo se služiti, kojim tehnikama i vještinama, koje ćemo forme koristiti kako bismo dobili najbolji rezultat ili barem najbrži (što je uvijek prioritet).
Najvažnije od svega je željeti nešto učiniti i to htjeti, donijeti odluku!
„Kad je učenik spreman, učitelj se pojavi!“
„Ja sad želim da to hoću“ – to je proces donošenja konkretne odluke!
Što nam je potrebno za to? Provjeriti koliko je motivacija snažna i/ili želja jaka?
Ako smo motivirani i zaista znamo što ćemo time dobiti, te ako imamo smjer i put kojim trebamo ići da bismo uveli promjenu, odluka je na korak od nas!
Sama želja neće nas dovesti do cilja, ona je samo prvi korak do uspjeha!
