Znam li kako se uživa? Tko me je naučio? Vidjela sam na filmu i pročitala u brojnim romanima starih klasika, čak i vikend ljubavni romani opisuju razne vrste uživanja.

Smije li se uživati? Je li to uopće u redu? Baš je dobro kad smo na odmoru pa kažemo jedni drugima “uživaj!”. Aha, hoću, ali kako s to radi? Što točno?

Pa kad fino jedemo, tada uživamo. Uvijek kad su neke svečanosti fino se i puno jede. Kad želimo s nekim ozbiljno razgovarati, to je uz večeru ili ručak, kad slavimo nešto, kad žalujemo, kad zavodimo, kad prodajemo, kad se razvodimo, kad častimo.

Klopa je uvijek simbol uživancije i da, neko piće ili puno pića.

To je uživancija. I seks je uživancija. Ležanje i gledanje filma isto tako.

Zapravo uživanje je “u se, na se i poda se”. Poznato?

Radi stvari koje voliš. Razmišljati, pisati, igrati igre, plesati. Spavati, čitati, pričati s nedovoljno poznatim ljudima, istraživati nova područja, praviti planove, graditi kule (i u pijesku), svirati, hodati, plivati, pjevati, voziti…

Raditi sve ono što nam se sviđa, a ne ono što se očekuje i što su nas učili da je važno.

Kako ćemo znati što se nama sviđa? Osvijestimo što volimo, što želimo, što nas veseli?

Dozvoli sebi prepoznati što je to.

Kad radimo ono što volimo, uživamo u tome, posvetimo se tome i budemo u trenutku prisutni. Sve drugo prestaje i nije važno. Ostanimo s time, mislimo o tome, analizirajmo to. Ne trčimo dalje, ne preskačimo osjećaj u vezi tog iskustva, ne bježimo u novu temu dok se ove nismo još nauživali.

Radost se preživa. To je divno i korisno. Vratimo trenutke koji nas vesele, sjetimo se i prizovimo u sjećanje sretne misli. Vratimo događaj, scenu, imajmo je i polako je “preživajmo”.

I lijepe i sretne trenutke je važno “svariti” i proživjeti i dozvoliti sreći da uđe u svaku poru i da nas izgradi i napuni naše stanice.

Kad pobjegnemo na brzinu iz nekog lijepog događaja, prekidamo proces i već sljedećem događaju dajemo mogućnost da nas zatruje, a da nismo sa srećom napravili bazu i zaštitu.

Kad proživimo i “preživamo” sretne sate i dane, mi sebi osiguravamo zdravlje i blagostanje.

To je mentalna prehrana koja hrani našu dušu i daje boju našem životnom putu.

Učimo se uživati u svakom trenutku, a da to ne bude tek citat. Potrudimo se osvijestiti sve što nam je važno.

Neka naša divna iskustva budu “slow food” za našu dušu, a ne tek “drive in” koji prožderemo na brzinu.

Ljekovito je probuditi se sat vremena prije svih obaveza i proživljavati sva divna iskustva od prethodnoga dana. Pronaći ih katkad je zahtjevno, ponekad ih tražimo kao iglu u plastu sijena, ali ta igla će sjati i toliko čvrsto povezati sve naše vitalne niti potrebne za daljnje korisne korake na putu života.