Kada se u tebi pojavi snažna želja za promjenom jer ti je ostanak u zoni poznatog postao pretijesan i guši te, možeš računati na jednu stvar – svog unutarnjeg kritičara…
Možeš računati da će se javiti i reći ti da ne vrijediš ni blizu toliko koliko je potrebno da bi u tome uspjela, da ne znaš dovoljno, da ti nisi dovoljno, da sada definitivno nije vrijeme za to i da su svi drugi u pravu – što ti ovdje uopće nedostaje da bi išta mijenjala!?
Ali, ti znaš. Znaš da ovo nije pravo za tebe. Znaš da želiš promjenu. Znaš čak i što točno želiš, iako si možda to još ni sama na glas nisi priznala.
I taman kada se odvažiš krenuti u tom smjeru, jer ovo jednostavno nisi ti, nešto u tebi toliko snažno stane na kočnicu, da riječi koje želiš reći jednostavno nestanu, a korak koji si htjela napraviti kao da je ostao negdje u zraku…
I tako svaki puta…
Dobra vijest je da ima lijeka! Jer ovo je razumljivo i normalno, događa se svima nama koji imamo velike snove i želimo biti svoji.
Naš unutarnji kritičar jednostavno radi prekovremeno.
Taj glas koji nam govori da nismo dovoljno ni za što veće i bolje od ovog što imamo sad, radi sve što može da nas – spasi!
Da, da nas spasi. On je, zapravo, dobronamjeran. (Znam, i meni je to bilo otkriće.)
Njegova primarna funkcija je spasiti nas od doživljavanja srama i kritike koje bi uzrokovale odbačenost iz društva. I to je jedna od evolucijskih funkcija koja nam je u prošlosti bila potrebna da preživimo.
On ne zna da danas možemo sve same i da je istinsko pripadanje moguće tek kada smo potpuno svoje. On ne zna da nas pretvaranje da smo nešto što nismo guši i sabotira da živimo ispunjeno. On samo gleda da li se uklapamo ili ne.
No, što je tebi bitnije? Da se uklapaš ili da budeš svoja? Ono što drugi govore o tebi ili što sama misliš o sebi?
Ako si poput mene, autentičnost i sloboda izražavanja pri vrhu su ti liste vrijednost, ali i dalje ti se javlja velika potreba odobravanjem drugih. I tu ti se stvara konflikt jer sada znaš što želiš (ili barem ne želiš), ali još nisi spremna za poduzimanje koraka prema novom cilju.
No, kada naučiš utišati unutarnjeg kritičara i izgraditi podržavajuć odnos sa samom sobom, naučit ćeš i razlikovati želju za toplim riječima tebi bitnih ljudi i prijašnje želje da se svidiš svima i tako garantirano – ne svidiš sebi.
Drugim riječima, postat ćeš slobodna. Nesputano SVOJA.
Kako ti napraviti?
- Istraži svoj unutarnji govor
Kada god se ulovim kako odugovlačim s korakom kojeg uistinu želim napraviti, ali „ne mogu“, pogledam u sadržaj svojih misli i nađem – njega. Eto unutarnjeg kritičara s porukama o mojoj nekompetentnosti, društvenom izopćenju i, čini se, nadolazećem smaku svijeta ako – objavim svoj novi podcast. Ozbiljno!?
Da, baš je čudesno u što smo sve sposobni vjerovati o sebi dok malo dublje ne istražimo što si to sve poručujemo i da li je to uistinu baš tako.
Što ti govori tvoj unutarnji kritičar? Je li to u potpunosti istina? Pronađi dokaze koji ga demantiraju.
U kojim situacijama se javlja? Na što te upozorava?
Koje su stvarne opasnosti tog rizika? Možeš li se i na koji način nositi s njima?
- Podrži samu sebe
Podržavajući odnos sa sobom nešto je što me OSLOBODILO od želje i potrebe za uklapanjem nauštrb sebe. Dao mi je snagu da kažem što mislim, i kada nikome nije po volji. Da kažem „ne“ svemu što sa mnom ne rezonira i veliko „da“ svim načinima izražavanje sebe kakva jesam, a ne kakva bih trebala biti zbog drugih.
Na taj način omogućila sam si da BUDEM SVOJA bez rizika od odbacivanja. Drugim riječima, ono čega se moj kritičar najviše boji – odbačenosti – za mene više nije opcija, a to znači da se i on nema potrebe javljati s toliko žestine.
„Drugi te mogu odbiti, otpustiti, kritizirati… Ali, ne mogu te odbaciti. To možeš samo TI.“ –Marisa Peer
Ti si ta koja ima posljednju riječ nad komentarima drugih. I komentarima svojeg unutarnjeg kritičara. Ti si ta koja odlučuje hoće li im vjerovati ili možda ipak neće.
Ti si ta koja BIRA hoće li i dalje samo slušati omalovažavajuće samokritične riječi ili će si početi pružati ljubav i podršku kada joj je najpotrebnije.
Jer kada ti je ono što misliš o sebi uistinu najvažnije, tebe nitko ne može odbaciti. Ti pripadaš sebi.
Zato nauči istraživati svoj unutarnji govor tako što ćeš:
- osvijestiti obeshrabrujuće riječi koje te drže sputanom u zoni poznatog
- birati hoćeš li im vjerovati ili ne (Jesu li istinite? Koje dokaze imam da nisu istinite?)
- odgovoriti si na pitanje: Što mi je u ovom trenutku potrebno čuti da bih vjerovala u sebe? I tim riječima pruži si ljubav i podršku kada ti je najpotrebnije.
