Koliko često te prati onaj pozadinski osjećaj da nisi dovoljno dobra, da nećeš uspjeti i da moraš još jako puno toga usavršiti na sebi kako bi vrijedila?

Je li ti itko rekao da vrijediš takva kakva jesi? Da vrijediš neovisno o svojim uspjesima, ulogama, izgledu, ponašanju…?

U tom osjećaju vlastite vrijednosti nalazi se ogromna snaga. Nismo ni svjesni kolika dok je ne probudimo u sebi. Jer ona je već ovdje, samo je zaboravljena iza naučenog ponašanja prilagođavanja sebe kako bismo, kako kaže Brene Brown, odigrale ulogu savršene, uspješne i uslužne.

Osvijestiti da vrijediš takva kakva jesi ne znači početi idealizirati sebe i zanemarivati svoje nesavršenosti, već osjećati samopouzdanje da izraziš ono najbolje iz sebe i snagu da promijeniš ono što osjećaš da te koči u življenju ispunjenog života.

A u tome ćemo uspjeti osvještavanjem kriterija vlastite vrijednosti. Prema čemu definiraš svoju vrijednost? U kojim situacijama osjećaš da vrijediš manje ili više ovisno o rezultatu? Vrednuješ li se uspoređivanjem s drugima?

Često osjećaj vrijednosti gradimo ovisno o kvaliteti odnosa koje imamo, ambicija koje ostvarujemo, novčanim stanjem, fizičkim izgledom… Ako vidimo da smo u tome bolji od drugih, možemo osjećati kako nam osjećaj vrijednosti znatno raste. Međutim, radi se o vrlo varljivom unutrašnjem resursu. Onom koji će nas ostaviti sa snažnim osjećajem nedovoljnosti prvom prilikom kada će netko drugi biti „bolji“ od nas, kada zakasnimo s rokovima ili upadnemo u ružnu svađu s bliskom osobom.

Jer dokle god svoju vrijednost definiraš KROZ nešto, ona će varirati ovisno o okolnostima.

I svo to vrijeme mi ćemo vrijediti jednako, neovisno o svemu. Jer smo vrijedni samim svojim rođenjem, samim svojim postojanjem na osnovnoj ljudskoj razini.  A to je nešto što je lako zaboraviti i zapostaviti nametanjem raznih kriterija uspješnosti koje izjednačavamo s kriterijima vlastite vrijednosti.

Kako onda osvijestiti da vrijediš takva kakva jesi?

Jedna od metoda koja mi je osobno značajno transformirala osjećaj vlastite dovoljnosti je osvještavanje i redefiniranje mojih kriterija vrijednosti.

Na list papira napiši sve svoje uvjete koje je potrebno zadovoljiti kako bi se osjećala vrijednom i dovoljno dobrom.

Potom se poigraj s ovim kriterijima i redefiniraj ih tako što ćeš svaki „vrijedim kada, ako…“ preokrenuti u „vrijedim i kada nisam…“, „vrijedim i ako ne…“ . Time ćeš napraviti vlastitu afirmaciju unutarnje vrijednosti i podsjetnik da vrijediš neovisno o uspjesima, ulogama, svojem izgledu, novčanom stanju, idr.

Jedna od mojih najutjecajnijih definicija vrijednosti bila je „Vrijedim kada dajem sve od sebe“. Ne moram niti govoriti koliki bih si pritisak stvarala na poslu, fakultetu, bračnom odnosu, majčinstvu i svim drugim poljima života… I s koliko bih frustracije i jada doživljavala svaki neuspjeh ili prigovor, osjećajući se malom i manje bitnom.

Tek kada sam svoju vrijednost redefinirala u „Vrijedim i kada ne dajem sve od sebe“ osvijestila sam uzaludnost prijašnjeg nastojanja i nemogućnost da mi vanjski događaji ikada omoguće osjećaj unutarnje vrijednosti. A fascinantno je kako me upravo ta spoznaja oslobodila pritiska i omogućila da uistinu dajem najbolje od sebe!

Zato se važno podsjećati kako vrijedimo i kada odmaramo. I kada ne izvršimo sve zadatke u roku. I kada se posvađamo, i kada povičemo. I kada nas odbiju i kritiziraju. I kada imamo pet, deset, petnaest kila viška. I kada iz ljubavi i poštovanja prema sebi odbijamo svima biti na dohvat ruke.

Svoju listu „vrijedim i kada nisam…“ pročitaj što više puta na način da uistinu osjetiš te rečenice. Njihovo mentalno ponavljanje može biti donekle korisno, ali tek kada  svoju vrijednost osjetiš unutar sebe probudit ćeš istinsku vjeru u sebe i svoje mogućnosti.

Zapamti kako je tvoja vrijednost već sada neupitna, samo si je zaboravila ili ti nitko nije rekao da je imaš. U tebi je sposobnost da je vratiš i u sebi probudiš snagu kakvu nisi ni sanjala da posjeduješ. Snagu pripadanja sebi.