U posljednje vrijeme sve češće možemo čuti koliko je važno prvo voljeti sebe da bismo mogli voljeti druge. No, ljubav prema sebi i dalje je dosta apstraktna ideja koja često vuče asocijacije sa sebičnošću i narcisoidnošću. Što je vrlo daleko od istine!

Potreba da volimo i budemo voljeni vitalna je za naš unutarnji svijet baš kao što su hrana i voda za naše tijelo. I dok nam naše tijelo šalje jasne znakove o fiziološkim potrebama, često nam je teško prepoznati da nam u životu nedostaje ljubavi. Pogotovo ljubavi prema sebi!

Pa što uopće znači voljeti sebe?

Radi se o razvijanju odnosa sa sobom u kojem si prema sebi blaža, cijeniš svoje vrline i talente, imaš više razumijevanja za svoje nesavršenosti i nastojiš ne shvaćati preozbiljno sve što ti govori tvoj unutarnji kritičar.

Ovakvo okretanje prema sebi znači u potpunosti sagledati svoje vrline i mane, svoje vrijednosti i želje te dubinski osjećati da si u redu takva kakva jesi. Vrijedna ljubavi, poštovanja i pripadanja.

To znači i da imaš neograničeni kapacitet za promjenu onoga što osjećaš potrebu mijenjati. Ne zato jer ćeš tek poboljšavanjem sebe početi vrijediti, nego jer osjećaš da želiš i možeš biti bolja – prema sebi, a time i prema drugima.

A kada se kreneš mijenjati jer osjećaš da je to ono što je najbolje za TEBE, budi se nevjerojatna unutarnja snaga koja ti daje motivaciju, odlučnost i ohrabrenje da ustraješ na putu željene promjene.

Zašto to nije sebično?

Zato što time počinješ živjeti slobodnije, opuštenije i prisutnije, a time svojim bližnjima daješ značajno kvalitetniju verziju sebe. Onu koja živi s punim baterijama, zadovoljna je sobom i drugima daje ono najbolje od sebe, iz istinske nesebične ljubavi.

Živjeti s više ljubavi prema sebi ne znači više si povlađivati i unaprjeđivati se, već otkrivati svoju autentičnost koju smo zapostavili i zaboravili. Ponovno otkrivati tko i što ti jesi i što stvarno želiš, naspram svega što si bila uvjerena da moraš i trebaš kako bi istinski pripadala zadovoljavanjem kriterija uspješnosti.

Ona podrazumijeva prioritiziranje unutarnjeg mira neovisno o kaosu koji život donese. To znači biti spremna sagledati svoju ulogu u pojedinoj situaciji, prepoznati i iskoristiti svoje najsnažnije snage za odgovor na njih, umjesto reakcije iz straha, srama ili krivnje. Na takav način zračiš smirenošću i samopouzdanjem koje je zarazno!

A kada izgradiš podržavajući odnos sa sobom, baziran na razumijevanju svojih dobrih i loših strana i davanju podrške, ohrabrenja i ljubavi sebi kada ti je najteže, moći ćeš isto pružiti i drugima.

I baš zato ljubav prema sebi nije sebična, nego nužna.