“Svaki puta kada bih ostvarila san, moj um kreirao je novi. Ne radi toga jer sam trebala više stvari kako bih bila sretna, već radi toga jer sam uživala u entuzijazmu koji sam osjećala stvarajući nešto što mi pruža osjećaj radosti.”
Iz knjige ” Size Matters” – Dr. Audrey Reille
Jeste li i vi jedna od onih koje, možda samo potajno, a možda i jasno izražavate želju da iskusite puno više od ovoga što trenutno imate u životu?
Imate li sve što mnogi oko vas mogu samo sanjati te misle kako je vaš život BAJKA, kako ste vi OSTVARENA osoba te kako se nemate pravo žaliti niti željeti više?
Možda i sami mislite kako ste nezahvalni i kako bi bilo bolje da malo razmislite o tome što zaista čini jedan sretan i ispunjen život.
Tijekom godina i sama sam zbog toga često bila “prozivana” od strane obitelji, prijatelja i općenito ljudi s kojima sam dolazila u kontakt.
Govorili su mi da sam sebična i razmažena te da previše tražim i očekujem od života.
Govorili su mi kako mnoge žene ne mogu ujutro ustati, u miru popiti svoju kavu i doći na posao u doslovno nekoliko koraka kao što to mogu ja.
Kako sam svoj poslovni prostor organizirala u sklopu doma, nikada nisam imala potrebu obući kaput da bih stigla na radno mjesto.
Također, moj suprug ima građevinsku firmu pa me uređenje tog prostora nije koštalo ni vremena, ni novaca, ni živaca.
Što se odjeće tiče, ormari su mi puni kreativno osmišljenih komada prilagođenih mome obliku tijela, jer ih sama dizajniram i izrađujem.
I obožavam unikate!
Majka sam jednog djeteta koje, kakvo je, svatko bi poželio za svoje. Nisam se uopće namučila u ulozi majke, samo sam u njoj uživala. (I još uvijek uživam!)
Sve to oduvijek sam i sama smatrala svojim prednostima i blagoslovima, no nije mi bilo jasno zašto bih se trebala osjećati razmaženo, sebično i bahato zbog toga što uživam u malim životnim radostima, dok istodobno i dalje želim više???
Ubrzo sam počela paziti što pred kime govorim i kako se ponašam, jer se nisam htjela osjećati kao crna ovca u društvu.
I naravno, kao i svi normalni ljudi, htjela sam nekamo pripadati i biti prihvaćena.
Htjela sam osjećati dobrodošlicu, a ne biti na iglama jer će me uskoro netko zajedljivo podbosti (što mi se prečesto događalo).
Istodobno sam i dalje željela više!
Kako bih si opravdala tu glad za napretkom, počela sam se truditi i pomagati drugima da ostvare svojepotencijale. U svakoj ženi i svakom čovjeku koje sam srela, vidjela sam ogroman potencijal i mogućnosti da si poboljšaju i unaprijede živote, neovisno o tome gdje se trenutačno nalaze.
S obzirom na situacije na koje su mi se žalili, vidjela sam na čemu bi im bilo dobro poraditi kako bi promijenili i olakšali si život. Ne radi toga jer sam se smatrala pametnijom i naprednijom, već zbog toga jer je to jednostavno prirodni zakon života. Moraš nešto dati/uraditi kako bi promijenio stvari. I naravno, mislila sam da žaleći se traže pomoć, no većina je samo htjela nekome ispričati svoje jade.
U prijevodu-istresti se negdje! Bez ikakve namjere da nešto poduzmu.
No, svi znamo onu poznatu Einsteinovu definiciju ludosti:
“Raditi istu stvar iznova više puta i očekivati drugačije rezultate.”
Mnogi su se samo trebali malo više zauzeti za sebe i ne dopustiti drugima da ih gaze.
No većina ih je željela da netko drugi umjesto njih riješi njihove probleme. Uljuljkani u svojim ulogama žrtve, svaki potencijalni konflikt smatrali su “prljanjem ruku” i željeli su to pod svaku cijenu izbjeći.
Također, mnoge žene su samo malo trebale poraditi na svom izgledu. No većina njih prezirala je “napirlitanke” i smatrala se boljima od njih. Redovito sam slušala komentare popraćene s izrazom gađenja na licu: “Nisam ti ja takva!” (Što god to značilo).
Mnoge su trebale samo uložiti neko vrijeme u dodatne edukacije i razvijanje određenih vještina, no ipak bi radije birale beskonačno ispijanje ispraznih svakodnevnih kava i ogovaranje onih koji su nešto postigli.
Istovremeno, i dalje su htjele “bolje međuljudske odnose” ili “bolje plaćeni posao” ili “boljeg partnera“.
Nakon nekog vremena, uvidjela sam da te njihove potencijale, nekako, vidim samo ja. Mnogi su se smatrali skromnim i vrijednim osobama, te nisu htjeli uvidjeti za što su sve sposobni kako si ne bi narušili tu sliku.
No tada još nisam znala ovo što danas znam:
Neki ljudi, iz nekih svojih razloga NE žele živjeti bolje, ljepše i drugačije.
Neki od njih jednostavno smatraju kako je život takav kakav jest i da se tu ništa ne može učiniti ili da oni sami tu ništa ne mogu promijeniti.
Sebe vide isključivo kao žrtve okolnosti i ponašanja drugih ljudi.
Samim time su si zatvorili vrata vlastite kreativnosti i razvoja.
To su najčešće oni koji će vas prozivati i reći vam kako ste SEBIČNI I RAZMAŽENI. I bahati, proračunati, umišljeni, bezobrazni itd.
Čak i ako rano ustajete i kasno liježete jer se trudite postići određene rezultate i marljivo radite i ulažete u sebe, svoje potencijale i svoja znanja kako biste ostvarili svoje ciljeve.
U ovom ste slučaju „pohlepni“!!!
No nekako, kada si čovjek dopusti zaista malo dublje razmisliti, sve što vas treba zanimati je:
Što VI mislite o sebi, svojim potajnim ili jasno izrečenim željama i snovima?
Jeste li jedna od onih koja će si dati dozvolu?
Želite li i vi SVE u životu?
I ono najvažnije:
Što to SVE znači za vas?
Ako i sami nailazite na problem sa nerazumijevanjem okoline za vaše želje, ciljeve i planove, te se zbog toga ne pokrećete s mjesta i osjećate se sputano, možda vam individualni coaching rad sa mnom može pomoći.
Kako bi to izgledalo, te koje su najčešće teme individualnog rada 1 na 1 pogledajte OVDJE.
Prijavite se za besplatan termin od 30 minuta – kliknite OVDJE.
