Vjerujte da esencija vašeg bića u cjelini predstavlja božansko djelo.

Stvoreni ste takvi da odradite svoju misiju na ovoj zemlji i sva znanja koja imate dovoljna su za ono što vam treba da bi bili sretni.

Nemojte plakati za promašenim fakultetom, vezom, brakom, poslom jer je tako moralo biti.

Ništa što mislite da ste trebali učiniti ne bi dalo drugačiji ishod.

Tim stavom samo sami sebe zavaravate i plačete nad sudbinom koji nije nikada ni bila namijenjena vama.

Istina je sa su vam prilikom odrastanja bili nametnuti stavovi okoline na mentalnoj, emotivnoj , razvojnoj cjelini i da ste se tako oblikovali u osobu koja jeste.

Potpuno mi je jasno da ste morali utišati svoje unutarnje glasove i da vas je to učinilo nesigurnima.

Upravo je to razlog vašeg manjka samopouzdanja i odustajanja. Nesigurnost koju osjećate naprema vašem životu u poslovnom, privatnom itd… dijelu vas svakodnevno podsjeća da niste dovoljni.

Ali jeste. Dovoljni ste i vaša je uloga koja god to bila trenutno blagoslov ovom svijetu samo morate otvoriti i srce a ne samo oči da toga postanete svjesni u svakom trenutku. Otpustite to kamenje koje vam leži na srcu i u duši i ne da vam disati. Pustite ga da se otkotrlja jer imate dovoljno snage, pameti i iskustva živjeti ovaj život po točnom onom ritmu koji je određen vašim dolaskom na svijet.

Ključno je ne uspoređivati se s drugima i sve to kamenje na duši otkotrljat će se zauvijek.

Iz moje perspektive gledano, sretni ljudi na svakom koraku traže način da unaprijede sebe dok se nesretni uporno uspoređuju s drugima i osuđuju tuđe izbore.

Time ne žive svoje živote već svoju zdravu energiju preusmjeravaju na druge ljude što utječe na sve dijelove njihovih života i nosi im više briga i problema jer pokušavaju kopirati nešto što im u svom životu ne pripada. Ja to zovem ‘’vanjska buka’’ ili ‘’kaos manjka fokusa’’.

Što se više posvećujete drugima to manje brinete o sebi , a svoj unutarnji glas ne možete ni čuti od vanjske buke da je onda logičan slijed problema u životu.

Budite nježni sami sa sobom!

Svi smo mi osjetljivi i svi imamo potrebu zaštiti svoje osjećaje da ne bi bili povrijeđeni , da ni izbjegli bol.


Nježan sa sobom znači biti u miru sa svojim osjećajima i prihvatiti ih i pustiti ih da se izraze , ne pokušavati ih zatomiti ili ignorirati jer ih tako još više potiskuju u sebe i ne date im mogućnost da se otpuste i da izgube energetski naboj , i to je zapravo jedina tehnika koja ublažava bol na svim razinama. Kada osjetite taj naboj u svojem emocionalnom tijelu pokušajte tom osjećaju koji god bio reći volim te…pošaljite mu ljubav i nježnost i zagrlite ga malo dijete… tako ćete mu dozvoliti da se ‘’izlijeći’’ a vama će bol postupno prerasti u razumijevanje toga osjećaja i njegovo prihvaćanje jer se ionako ne možete odvojiti od njega.


Sve što možete je pomoći sebi da vam bude lakše nositi taj osjećaj. Pokušajte ga locirati u svom tijelu i dajte mu milijun pusa i zagrljaja i sebi i osjećaju boli i patnje sve dok postupno ne izgubi naboj.


Tako sebi pomažete. Vi možete od drugih ljudi očekivati da vas utješe ali to ne traje dugo , intenzitet te utjehe traje neko vrijeme a vi možete taj osjećaj nositi u sebi dugo vremena i može vas blokirati ili onemogućiti da normalno funkcionirate. Zato prvo sebi uputite ljubav i zahvalnost potom nježnost.

Prakticirajte nježnost prema sebi i manje ćete trošiti vlastitu energiju jer emotivni naboj koji nosite kao teret na duši mora se konstantno hraniti na vašoj energiji da bi postojao i zato je bitno neutralizirati ga prihvaćanjem i ljubavlju.


To je tako jednostavno.


Kada već taj osjećaj ne možete , a činjenica je da je to dio vas htjeli vi to ili ne odbaciti kao što to sigurno mentalno uporno pokušavate i trošite vlastitu energiju onda mu ljubavlju i prihvaćanjem dozvolite da se razgradi u vašem tijelu i da se energija koji je potrošio ponovo pokrene.

Nemojte osjećaje boli pokušavati mentalno odbacivati od sebe ni u kojem trenutku jer ih tako pojačavate stalno razmišljajući o njima i tijelo i cijeli sustav vašeg postojanja se s vremenom prilagođava tom osjećaju tako u jednom trenutku automatski postajete usklađeni s tom boli i više je ne možete prepoznati pa je prihvaćate kao normalnu i ona postaje nerazriješeni dio vas koji kasnije dolazi na naplatu na ovaj ili onaj način.