Prilikom upoznavanja i druženja s novim ljudima uobičajeno je razgovarati o svojim iskustvima. Često o njima govorimo kako bismo stvorili sliku sebe i otkrili tko smo i što smo.
Ako sam ja zaista ja u ovom trenutku i ako sam do svojega trenutačnog stanja stigla kroz niz nebrojenih pothvata i iskustava, koja su me formirala te osnažila ili oslabila, zašto je to važno nekome prepričavati?
Je li istina da nas naša iskustva definiraju i u očima drugih?
Istina je, zato što postoje društvene norme koje su zadane, a često nevezano za stvarni život.
Dobro, no ako svi imamo različite percepcije događaja, njihove težine ili lakoće, jednostavnosti ili složenosti, koliko je to uopće važno izreći?
Naime, ako vas nikada nije bolio zub, što je jedna od najvećih boli koje čovjek može iskusiti, onda je besmisleno predstavljati vam tu bol kao dio mog iskustva jer za vas ona neće imati istu vrijednost kakvu ima za mene, na mom putu života i učenja.
Zahvaljujući vrijednosti izraženoj u novcu i novčanim mjerilima, uspjeli smo razine vrijednosti dovesti do toga da ih barem na jednak način poštujemo – znamo koji je tečaj eura ili dolara, pa kada govorimo o vrijednostima, možemo se razumjeti koliko nešto vrijedi ili “piza”.
Moje iskustvo ne može se izmjeriti kao niti vaše. Moja bol nema mjerila niti tečaja.
Upravo to je odgovor na pitanje zašto su neki ljudi (primjerice, ratni drugovi, majke u rodilištima ili studenti koji su skupa učili) ostali povezani do kraja života. Naime, oni su zajedno proživjeli jednu određenu životnu situaciju te imaju zajedničko mjerilo upravo svojega teškog ili divnog iskustva. Među njima postoji potpuno priznavanje istovjetne vrijednosti iskustva, nema umanjivanja!
Jednako je vrijedno i kad volimo iste stvari, kad nas beskrajno vesele određene teme i na taj način svrstavamo se među one ljude u kojima prepoznajemo iste ili slične vrijednosti.
Sve što je bilo formiralo nas je i dovelo upravo do ovog trenutka, a sve što gledamo ispred sebe vrijedno je razgovora i otvara velike mogućnosti stvarajući širu sliku bez opterećenja iz iz pozadine ili iz prošlosti.
