Još smo kao djeca bili opčinjeni svijetom bajki, jarkim bojama i shvaćanjem da je sve moguće. Svijet mašte i snova. Koji dobar osjećaj! Vila zamahne čarobnim štapićem i želja se ostvari. Kako čarobno! I nadasve poželjno. Zamislite kakve bismo sve probleme mogli riješiti u djeliću sekunde. Mi ljudi volimo brza rješenja. To nam je u genetskom kodu. Nema veze što smo godinama stvarali problem, želimo ga riješiti preko noći. Nije bitno ni što ponekad imamo problem za svako rješenje. Daj čarobnu pilulu da je progutam. Može. Daj sve i odmah. Nestrpljivi smo uzeti od života najbolje što pruža da bismo na kraju shvatili da je smisao u putovanju, a ne u cilju.
I Neo je u Matrixu progutao pilulu pa mu to nije riješilo probleme. Stvarnost tako ne funkcionira. I hvala Bogu da je tako. Ne bismo ništa naučili, razvijali se, rasli. Najljepše je kad se učenje odvija spontano, međutim, postoji i teži način učenja, kad nismo usklađeni sami sa sobom pa nam život dijeli teške lekcije. Kroz život usvajamo znanja, učimo kako stvari funkcioniraju, što nam je važno i što želimo. Obično prvo moramo shvatiti što ne želimo da bismo došli do onoga što želimo. Uz učenje razvijamo i svoje vještine i sposobnosti. Lagano ih brusimo.
Nalazimo na neuspjehe, neprospavane noći, ali sve je to dio životnog puta, učenja i sazrijevanja. Neuspjeh je zapravo putokaz. I donosi nam darove. Uvijek nešto naučiš, o sebi ili svijetu, gdje si pogriješio i što možeš bolje, svladaš neku novu vještinu, shvatiš tko ti je prijatelj, a tko nije, shvatiš da možeš preživjeti i nastaviti dalje. Svijet se nije prestao vrtjeti i nisi umro. Zbog neuspjeha u prošlosti uspjeh nam je još slađi. I sjećanja da si se morao protegnuti koliko si dug i širok da dohvatiš svoje snove. Ruku na srce, poseban je osjećaj kad znaš da je nešto rezultat tvojih sposobnosti i tvog djelovanja. Tek kad znaš koliko nešto zahtijeva truda, zalaganja, odricanja i znanja možeš spoznati vrijednost toga i cijeniti to. Zbog neuspjeha u prošlosti bolje smo osobe. Možemo se staviti u kožu druge osobe. Možemo razumjeti.
Ljudsko biće veseli radost stvaranja u koje je utkana naša snalažljivost i kreativnost i naša mašta. Dijete je još uvijek u vama i treba biti razigran. Ne trebamo uvijek biti ozbiljni odrasli ljudi. Trčite sa svojim psom, jurite svoje klince, zamažite se s njima… A vi? Maštate li još uvijek? Sanjate li?
