Koje su prednosti mladolikog izgleda u „zrelim“ (50 minus „sitno“) godinama?

Nabrojat ću neke (zaključci izvedeni empirijskim putem, temeljeni na vlastitom iskustvu):

  • Možete „bariti“ mlađe frajere (dobar osjećaj!)
  • „Bare“ vas mlađi frajeri (jako, jako dobar osjećaj!!)
  • Osjećate se samopouzdano i seksi (za razliku od tridesetih kad sam se osjećala svakako, ali sigurno ne tako)
  • Drugi vas doživljavaju kao samopouzdanu i seksi osobu

Konačno da i ja to dočekam!

U „pravim“ tridesetim sam dobivala, uglavnom, komplimente tipa „baš si lijepa“, „baš si simpa“, „baš si pametna“, „baš si duhovita“…. uglavnom ok si, ali ništa spektakularno.

A ja sam pošto-poto htjela biti seksi mačka, sa dugom plavom kosom i još duljim nogama!

 Sa kosom sam još i mogla nešto napraviti, ali šta da napravim sa nogama?

Proteze ….? ☺.

Morala sam pričekati cca 15 godina da bih se počela osjećati seksi i da bi me drugi počeli tako doživljavati.

Kako se to desilo? Jednostavno. Sve je došlo na svoje. Dobro nije baš sve. Noge mi (ipak) nisu narasle, ali sam zato plavuša! Doduše sa kratkom kosom, ali ipak plavuša.

Šalu na stranu, nije uopće bilo jednostavno. Mislim da je za moju transformaciju iz „simpa“ osobe u „seksi“ osobu, najzaslužnija promjena vlastite percepcije same sebe.

U tridesetim i ranim četrdesetim neke druge stvari su mi, jednostavno, bile puno prioritetnije. Ukratko, u tridesetim godinama već sam bila razvedena (bivši muž je već bio „zgiljao“ i prije mog 30-og rođendana), sama sam odgajala dijete, sama sam kupila stan i auto, izgradila znanstvenu karijeru…nije bilo lako sve to napraviti sam bez ičije podrške (ok, roditelji su mi bili „prekogranična moralna podrška“) ali sam ogromnom  snagom volje i upornošću uspjela.

Uspjela sam i bila zadovoljna. Ali, ujedno i jako umorna i iscrpljena… što i nije baš neki osobit preduvjet za osjećati se (i biti) seksi ….

Dakle da rezimiram, bila sam uglavnom zadovoljna, ali i jako iscrpljena i uglavnom sam se osjećala više „krepano“ nego „seksi“ (osim na godišnjem odmoru, kada bi popustio taj čelični stisak (samo) nametnutih obaveza).

Uz to me mučio osjećaj da su moje najbolje godine zauvijek prošle, da ću zauvijek ostati sama, da ću samo raditi, raditi, raditi….i da će me kao Bridget Jones pojesti vlastiti pas (to je ona zamišljala nakon prekida veze sa Darcyjem), kad jednog dana zauvijek zatvorim oči (što je bilo malo vjerojatno, jer ja uopće nemam psa, već mačka, a čisto sumnjam da bi me on i „licnuo“, a kamoli pojeo).

Uglavnom, tridesete su mi bile vrlo naporne, „udarničke“, sa puno rada i obaveza, a vrlo malo odmora i opuštanja….često mi je dolazilo da vrisnem „zaustavite Zemlju…silazim“…ali, eto, uspjela sam to sve nekako proživjeti (i preživjeti).

Promjene na bolje (u meni) su započele u ranim četrdesetim, kad je moj sin već pomalo postajao mladić i sve samostalniji, a  ja se sve više počela posvećivati sebi i otkrivanju nekih novih talenata i potencijala za koje nisam nikad (ni u ludilu) pomišljala da ih imam, postajala sam sve opuštenija i opuštenija, sve kreativnija i kreativnija…

I onda kad je moj sin otišao na fakultet u Zagreb, počela sam proživljavati svoju „novu mladost“ (nakon početne depresije uzrokovane sindromom „praznog gnijezda“).

 U stvari, kad malo bolje razmislim, točnije bi bilo reći, počela sam živjeti svoju mladost.

Naime u (pravoj) mladosti sam bila pravi, pravcati „štreber“, vrlo ambiciozna i ozbiljna, posvećena fakultetu i učenju, te u vrlo ozbiljnoj vezi, koja je završila brakom (odnosno razvodom, kad malo bolje promislim).

Dakle, u dvadesetim, ništa od nadaleko razvikanog „studentskog života“…. dakle u tridesetim ništa od nadaleko razvikanih tridesetih…

I eto me… u četrdesetim, počinjem živjeti slobodno i neopterećeno, posvećena sebi (i otkrivanju „prave“ mene), te raznoraznim hedonističkim užicima (svi su legalni naravno) …  nešto poput „studentskog života“, ali s puno više para!

Živim potpuno neopterećeno, ne mozgam što će biti i kako će biti. Super je, i super će biti.

Izgledam bolje nego ikad, puna sam samopouzdanja, sigurna u sebe i u ono što želim (odnosno ne želim), radim ono što volim, družim se s kim hoću (ne družim se s kim neću)….i upravo taj autentični stav „biti svoja“ je onaj presudni faktor za „biti seksi“. On čini razliku između „simpa“ mlade žene i „seksi“ zrele žene.

Pa kako mi je logika, uvijek bila „jača“ strana, pretpostavljam (i zaključujem), da ako su mi četrdesete „nove dvadesete“, onda će i pedesete, zacijelo biti „nove tridesete“.

Ma bit će sigurno!