Znamo li sve, apsolutno sve, o ljudima s kojima živimo?
Provlačimo li se kroz njihov život površno ili znamo njihove najdublje tajne?
Šetajući gradom naiđem na grafit: „Svaki put kad te sretnem zaljubim se isponove“. Jednostavno. Lijepo. Baš me nekako i nasmijalo i raznježilo. Jedna duboka misao koje ni sam anonimni autor vjerojatno nije svjestan.
Idemo kroz život i prolazimo jedni pored drugih svakodnevno. S osmjesima na licu i vlastitim mislima. Vlastitim brigama, strahovima, dilemama. Malen je krug ljudi s kojima to dijelimo. A poneke misli čuvamo samo za sebe. Zato se pitam – znamo li kako se taj netko nama bliski osjeća? Kakve su mu želje? Fantazije? Znamo njihovu rutinu i navike. Znamo njihovo omiljeno jelo i piće. Znamo njihove prijatelje i kolege. I tako redom. Najdraža boja-film-pjesma…. Ali znamo li npr. partnerovu sexualnu fantaziju? Neki dan mi je frendica povjerila kako su ona i suprug nakon 20 godina braka otkrili zajedničko gledanje pornića. Dvadeset godina su ih potajice gledali svaki za sebe i sramili se to priznati onom drugom! Kao „što će misliti o meni“ – veli frendica. Pa bem ti on ti je muž, gola si pred njim 20 godina; dala si mu ljubav, djecu, sebe, život i ti se sramiš takve jedne bedastoće. „Moraš biti fina, dama“ – veli ona opet. „Pa zašto kad se on pali na prljavi seks, a ti isto“ – velim ja njoj! Seks i treba biti takav! Jer da nije, svi bismo bili kao dr.Spok iz Zvjezdanih staza. Fini i bez strasti. Ali dobro. Frendica sad ima uzbudljivo šaputanje na jastucima i ja sam sretna zbog nje.
Poanta ove priče je da se trebamo bez straha otvoriti ljudima s kojima dijelimo život. Priznajte im sve, ali polako. Da ih ne kolpa odjednom. Dozirajte i uživajte. Da se „isponove“ zaljubite. Svako novo otkriće razvija strast i bliskost. Ako nije tako – okret za 180 stupnjeva i bježite glavom bez obzira! Jer u tom slučaju to nije partner za vas. Ako vas ne prihvaća, ako vas ne pokušava razumjeti, znači da vas prilagođava sebi i mijenja vas. A to nitko nema pravo osim vas samih.
Vjerujte sebi i svojim željama. Sanjajte. Ne sramite se toga što sanjate. Sve dok nikoga ne ugrožavate životno, dok ga ne prisiljavate, imate pravo na svoje želje. Inače silujete svoj vlastiti život. Činite najgori zločin – odustajete od sebe. Raznorazni moralisti, deklaralisti, utopisti i ostali „isti“ nam govore kako trebamo živjeti. Što je ispravo i što pogrešno. Ali ja se držim one rečenice Georgea Bernarda Showa: „Ne čini drugima ono što želiš da oni tebi čine. Možda vam se ukusi razlikuju.“ Zato dragi moji istražite ukuse bliskih ljudi. One ukuse koje vam se u početku ne usude reći. Isto tako im se usudite reći svoje. I uživajte. Sretno!
