Ako mene pitate, ne postoje toksični ljudi, već samo toksična ponašanja nekih ljudi.
Svako ponašanje je nečim uvjetovano i koliko god se činilo da ljudi namjerno iscrpljuju jedni druge, to svakako nije slučaj. Mislite li zaista da je „toksičnoj“ osobi ugodno u vlastitoj koži kritizirajući i razbacujući silnu energiju? Ta je osoba vrlo vjerojatno nesvjesna svog ponašanja koliko god se to činilo suludim. Promatrajte ih malo. Promatrajte koliko se muče u vlastitoj koži i koliko ih njihova niska vibracija iscrpljuje. Da su toga svjesni, zar bi ljudi zaista sebi činili štetu?
Sada se pitate: „Pa zašto onda neki ljudi to sebi rade?“ Kad bi znali zašto, vjerojatno bi prestali. Naš dragi ego uhvatit će svaku priliku da preuzme odgovornost nad našim ponašanjem ukoliko mu to dopustimo. Upravo se to događa „toksičnim“ osobama. Dopustile su egu da povede igru.
Ljudi danas žive u uvjerenjima da slušanjem onoga što ih ne zanima zapravo pokazuju empatiju i u najmanju ruku pristojnost, dok pri tome zapravo osjećaju strah da će se druga strana uvrijediti ukoliko ne bude saslušana.
Ponekad vam se čini da vam ovi ljudi crpe energiju na slamku i da ste zbog njih doslovno oboljeli. Čini vam se da su oni gotovo najveći izvor stresa u vašem životu i kada bi postojao čarobni štapić kojim biste ih mogli ljubazno preseliti iz svoje okoline, rado biste to učinili.
Ovakve ljude lako je izbjegavati, no što kada su oni članovi naše obitelji ili dragi kumovi? Rodbina? Ne daj Bože, partner?
Ono što nam može pomoći da se naučimo nositi s „negativnim“ ljudima jest spoznaja da je ponašanje koje vidimo u drugima samo gotov čin, posljedica nečega. Uzrok je negdje dalje. Nitko se nije rodio „toksičan“. Mislite li zaista da postoje „toksične“ bebe? Ja sam uvjerena da ne postoje. Postoje bebe koje su imale manje ili više „ugodan put“ do dolaska na ovaj svijet, ali to je jedna posve druga tema.
Prisjetite se koliko su nas samo roditelji kritizirali dok smo bili mali. Koliko su prigovarali da ih ne poštujemo i ne slušamo što nam govore. Ta ista djeca odrastaju u uvjerenju da je kritiziranje i prigovaranje normalno ponašanje i sami upadaju u klopku nametnutih uvjerenja. Neki ljudi radom na sebi osvijeste ovakva ponašanja jer shvate da im ničemu ne koriste, a neki, i kada ih osvijeste, ostanu u onim starim obrascima i nastavljaju utabanim putem koji boli.
Evo kako ćete bez puno razmišljanja prepoznati osobine ljudi koje zovemo „toksinima“:
- govore loše o drugima, dakle ogovaraju
- vide negativno i u pozitivnom
- prepričavaju prošle događaje na bezbroj načina iako su oni odavno završili
- odlični su manipulatori emocijama
- pokušavaju kontrolirati svijet oko sebe
- slušaju vas, a ne čuju
- odbijaju pomisliti da imaju izbor u svakoj situaciji, radije se žale
- imate osjećaj krivnje ako kažete „ne“ nečemu što zaista ne želite uraditi, radije birate „mir u kući“ jer vam se ne da slušati ono: „Toliko toga činim za tebe, a tebi je teško…“
- ne osjećate radost pri pomisli da se sretnete s tim osobama
- odgovarate na svaki telefonski poziv, iako znate da se ništa tako dramatično nije dogodilo
- imate poriv biti nepristojni i blago bezobzirni kada ste u njihovu društvu
- strogo pazite što ćete reći, ali čak ni tada niste u njihovim očima dovoljno dobri.
Kada se nađete u društvu negativnih ljudi i u sebi osjetite napadaj frustracije i bijesa, dvije će vam stvari pomoći da se smirite:
- budite svjesni da ste VI izabrali biti u društvu ovih ljudi iz nekih vama opravdanih razloga
- osvijestite sebi da čovjek koji kuka, kritizira, vidi crno u svemu što mu se događa i konstantno igra ulogu žrtve nesvjestan sebe, pati više nego što možete i zamisliti.
Istina je da su neki ljudi zaista naporni i da njihove drame, kritiziranja i ostale niskovibrirajuće emocije mogu utjecati na vaše raspoloženje, ali samo (!) ako vi to sebi dopustite. Važno je biti iskren prema sebi. Na svu sreću ili žalost, o vama ovisi hoćete li sebi dopustiti da vam netko pokvari dan, tko god to bio. Ljudi često čine „pogreške“ na način da iz pristojnosti slušaju druge ljude čije ih kuknjave uopće ne zanimaju.
Ako već morate birati prema kome ćete biti ljubazni, onda budite ljubazni prema sebi, jer svi ostali će se za sebe znati pobrinuti. Je li to sebično? Niti najmanje. Kada odaberete slušati kuknjavu druge osobe, a znate da vam to iziskuje napor, svjesno činite štetu i sebi i toj osobi. Pitate se kako? Osoba koja kuka vidno je uzrujana ili uznemirena zbog neke situacije koju ne može promijeniti. Nalazi se u stanju izuzetno niske vibracije koja njezinom zdravlju zasigurno ne čini dobro. Vi, misleći da ste empatični u slušanju takvih razgovora, samo dajete toj osobi razlog da ponovno proživljava tu istu dramu koja se već odavno završila.
Pitajte se volite li tu osobu zaista onoliko koliko mislite ako joj to činite. Pitajte se volite li sebe zaista toliko koliko mislite ako si dopuštate biti na tuđoj niskoj vibraciji zbog nečega što ne možete promijeniti.
Ono što svakako možete učiniti je da:
- pokušate razumjeti da osoba koja kritizira živi u strahu i ne vidi u ovom trenutku izlaz
- zaustavite nisku vibraciju tako što ćete pronaći nešto pozitivno u cijeloj priči jer uvijek postoji druga strana medalje
- se maknete iz niske vibracije i ne budete odgovorni za sve ono što će iza nje uslijediti
- pokažete ljubav prema sebi birajući odnose koji vas vesele.
Osobno vjerujem da se ljudi polako počinju buditi i da je puno više onih koji su spremni mijenjati se koliko god taj proces u konačnici trajao jer se isplati svakog truda.
