Često smo okruženi ljudima ili sudjelujemo u situacijama koje doživljavamo negativnim, bilo da se radi o našem poslovnom ili privatnom okruženju. Negativnost informacija kojima smo okruženi posebice jest izražena u vijestima ili novinama. Posljedično, pronalazimo sve više situacija u kojima se i sami izražavamo na negativan način. Automatski.
Stekli smo naviku reagirati i prije nego što stignemo razlučiti je li za nas nešto pozitivno ili negativno. Što riječ „negativno” uopće predstavlja za svakog od nas?
Nošeni smo mišljenjima okoline koja stvaraju formu koju bi bilo poželjno slijediti. I ne pitamo se više. Slijepo ju prihvaćamo i ponašamo se sukladno tome. Većina nas je prestala istraživati i preispitivati se još od malih nogu. Ali kucne i taj čas! Trenutak svjesnosti.
U mom slučaju, bilo je dovoljno jedno jednostavno pitanje osmogodišnje nećakinje: “Teto, što znači negativnost?”. Zastala sam na licu mjesta, misli su dopirale sa svih strana. Pokušala sam izreći djetetu prihvatljivi odgovor, ali ništa nije izlazilo osim zamuckivanja…aa…aa…aa. U isto vrijeme glavom mi je prošlo nekoliko iskustava koja su davno prošla i kojima sam u prvi mah zalijepila etiketu „negativno”, a sad se uopće nisu činila takvima. Upravo suprotno. Odjednom nisam više mogla tvrditi da negativnost postoji. Blic transformacija koju sam tada doživjela jednim pitanjem djeteta me izbezumila i potakla na korjenitu transformaciju paradigme.
Navikli smo interpretirati iskustva kao negativna na temelju nelagode koja se pojavljuje u našem umu i tijelu.
Imamo tendenciju intenzivnije osjetiti nelagodne “goruće” senzacije za razliku od onih koje su nam ugodne. Barem sam ja imala takvo iskustvo. To je sasvim dovoljno da ubrzanim korakom protumačimo da je određeno iskustvo negativno. Jedna nelagodna misao i tijelo počinje osjećati da nam nije sve baš po guštu. Dok se misli sve brže roje, senzacije u tijelu sve jače “gore”. Skloniji smo reagirati i na najmanje sitnice. Padamo pod utjecaj intenziteta nelagodne misli i emocije.
U praksi se to odvija velikom brzinom. Nelagoda u našem umu i tijelu sve više raste jer se odupiremo.
Najradije bi pobjegli iz iskustva jer ne želimo prolaziti kroz nešto “loše”. Žudimo za postizanjem ugode. Teško prihvaćamo trenutak takvim kakav jest.
Um na toj stepenici unutarnje analize zastaje bez daljnjeg i dubljeg pokušaja prihvaćanja onoga što je pred nama. I dalje se nastavlja boriti protiv onog “negativnog što mu se događa” i huška nas na reakciju. Nije ni čudo kad osjećamo da senzacije u našem tijelu trče u navalu poput ratnika u bitku. Obuzimaju nam cijelo tijelo i često nas pripremaju na burnu reakciju.
Na osnovu tjelesne nelagode koju osjećamo um kreira scenarij koji nije nužno istinit, ali će poslužiti održati nelagodu prisutnom što duže.
I tako iznova padnemo pod utjecaj paradigme koja nas i dalje vrti u krug. Automatski.
Kako bismo utjecali na promjenu paradigme potrebno je preispitati što nam to um govori. Ima li istine u tome? Možemo ga izazvati na istraživanje i trening kako bismo bili spremni za sve one situacije u kojima će se pojaviti poriv za trpanje u ladicu s oznakom NEGATIVNO.
Kada bismo neometano produžili onkraj automatskih misli i emocija dali bismo sebi priliku uočiti da baš svako iskustvo nosi percepciju radosnijeg doživljaja.
Ali to obično osvijestimo tek nakon iskustva, kad nas više ne boli. Aha moment! Kad se poslože kockice. Onda smo spremni uvidjeti da je baš tako trebalo biti. Istraživajući i trenirajući odmak od misli, senzacija i emocija dajemo sebi šansu za transformacijom paradigme i rastapanja onoga što je naš um dosad interpretirao kao negativno.
Ponekad se treba potruditi jer se u svakoj „negativnosti” krije neko dobro.
Umjesto da umu prepustimo interpretaciju iskustva, mogli bismo pogledati na iskustvo s odmakom. To je kutak iz kojeg mijenjamo „automatski” u „svjesno”.
U početku uočavamo da nije bilo potrebe za izraženom reakcijom, da postoji drugi kut iz kojeg možemo pogledati. I to zrno svjesnosti je veliki rezultat.
Prakticirajući mindfulness trening preobražavamo doživljaj iskustva i dočekujemo nelagodu s radošću. Postepeno prestajemo poistovjećivati sebe sa osjećajem nelagode i negativnosti. Uz malo strpljenja prema novom procesu koji treniramo, kroz neko vrijeme počinjemo prihvaćati situacije bez interpretacije. Na taj način otvaramo vrata življenju iz perspektive u kojoj negativnost uopće ne postoji.
- Kutak za mindful trenutak –
Pogledajte unazad na iskustvo koje ste doživjeli negativnim. Pokušajte se prisjetiti kako ste reagirali u tom trenutku. Da li iz sadašnje pozicije možete vidjeti koje je dobro iz toga proizašlo? Da vam se danas dogodi isto iskustvo kako biste reagirali?
