Ljubav je naša temeljna potreba. Koja se manifestira kroz brigu, pažnju, nježnost, naklonost, poljupce, zagrljaje, dodire… Ako si odrastao bez dovoljno nježnosti, poljubaca, zagrljaja, ljubavi koja ti je trebala ostaneš gladan. S godinama jako gladan. Duboko u sebi vjeruješ da niti ne zaslužuješ navedeno jer da zaslužuješ dobio bi. Ali s obzirom da moraš utoliti svoju glad pristaješ na tuđe mrvice. Podsvjesno smatraš da mrvice zaslužuješ i zapravo mrvice povezuješ s ljubavlju kao model ljubavi usvojen u roditeljskom domu. Međutim, mrvice te ne mogu nahraniti. Od mrvica s vremenom umreš od gladi.
Ovdje je potrebno okrenuti pilu i promijeniti dječje shvaćanje da netko drugi mora namiriti naše potrebe i želje. Kad vas dovoljno puta povrijede i kad ste dovoljno patili shvatite da se više nemate potrebu „zavređivati” ljubav i „dokazivati” svoju vrijednost drugima. Shvatite svoju osobnu vrijednost koju ste sa sobom donijeli na ovaj svijet i shvatite da ste uokolo hodali kao prosjak dok su u vama cijelo vrijeme bili kule i dvorci. Zbog same činjenice da ste ljudsko biće vrijedni ste kao čovjek i vrijedni ste ljubavi. Sami možete dati sebi ljubav i razumijevanje i toplinu i nježnost i naklonost i prihvaćanje. Zaslužujete ljubav. Više nemate potrebu dokazivati sebe niti skupljati mrvice. Imate potrebu živjeti sebe. Mrvice ostavljate onima koji su vam ih davali, da se znaju vratiti kući, sebi samima. Vrijeme je da prestane mrvičarenje, vrijeme je da prestanete biti djevojčica s(a) mrvicama (šibicama). Vatra koju tražite je u vama.
