Gdje je put ka sreći? Bare zna odgovor :-). Uvjerili su nas, a mi smo to prihvatili, bez pogovora, da sreća leži u materijalnim stvarima. Bit ću sretna kad kupim auto, riješim stambeno pitanje, odem na ljetovanje iz snova… I ispuniš te svoje želje, i nekako težina i praznina u prsima ne odlaze. I onda misliš, pa da, sad trebam novu kuhinju i vikendicu na moru i … želje su tu da se ispunjavaju, zar ne?

Što zapravo želimo? Želimo se osjećati dobro u svojoj koži. Tako jednostavno, zar ne? Pa u čemu je onda problem? Osjećati se dobro u svojoj koži možemo i bez svog auta, kuće i skupog ljetovanja. Uz njih osjećamo sigurnost te nam služe kao distrakcija da ne moramo pogledati u sebe. U svoje srce koje krvari. Međutim, maknimo od nas naše stvari. Već smo na klimavim nogama, zar ne? Tko sam bez svojih stvari? Bez titula i društvenih uloga?

Želimo prihvaćanje i razumijevanje i ljubav. Počevši od sebe. Dajete li to sebi? Sve je u životu stvar ravnoteže. Uzevši u obzir holistički pristup, i tijelo i um i srce i duša, svi traže svoju hranu, posebnu vrstu hrane za svaki dio nas. Kako je Mali princ zalijevao svoj cvijet, tako je potrebno da mi zalijevamo i hranimo sebe. Gdje je greška u matrici? Stavljamo se u službu uma umjesto u službu duše. Duša je vrlo strpljiva, daje vam posvemašnju slobodu izbora. Ali kad počnete patiti, odazvat će se u pomoć, zvat će vas kući. Tamo su mir i ljubav i radost. To je ono što vam treba.

Osjećate li se dobro u svojoj koži? Ili vam je malo tijesna? Brinete li o sebi? Svojim potrebama, željama, davno zaboravljenim snovima? Radite li stvari od kojih vam duša pjeva? Ili vas je nekako život zgrabio u svoj zagrljaj i ne pušta. Potrebno je zastati, ostati sa sobom, pogledati u sebe, izbaciti nagomilane misli i ideje, osjećaje koje vam više ne služe i dati si ono što vam treba. Vrijeme je da se krene. Kući. Uvijek kući.