Teško je shvatiti jesmo li anđeli, demoni ili životinje kako je rekao jedan moj poznanik. Vjerojatno od svega pomalo. Malo tko od nas nije barem u jednom trenu pomislio da je roba s greškom ili da nešto s njim ne valja. S nama je sve u redu. Potrebno je živjeti prema svojim vlastitim pravilima, uskladiti se sa svojim unutarnjim glasom i slušati sebe. Vještina koju smo usput zaboravili, baš kao što smo zaboravili na sebe. Izuzetno je važno sjetiti se tko ste da biste živjeli svoj autentičan, punokrvan život.
Teško je živjeti nekoliko desetljeća, a da nas ne okrznu razni događaji, rane, boli. Leonard Cohen svojim stihovima kaže da u svemu postoji pukotina jer kroz nju ulazi svjetlost. Vjerojatno smo na taj način cjeloviti, skupa sa svojim pukotinama i svjetlošću. Takvi kakvi jesmo dovoljno smo dobri. U svijetu 7 milijardi ljudi, u svijetu neograničenih mogućnosti možemo izabrati kako ćemo se izraziti. Svatko od nas je jedinstven. I ostavlja svoj otisak u svijetu. To je naš doprinos svijetu. Različitost. Nitko ne bi ništa naučio kad bismo svi bili isti, zar ne?
Generalno je s nama sve u redu. Pogreška ipak postoji. Ali u našem načinu razmišljanja. Poimanju svijeta. Birajte sebe. Birajte promijeniti misli koje vam remete život i miran san. Njihovo vrijeme je prošlo, vrijeme je da ih zamijenite konstruktivnijim mislima. Ne bojte se zauzeti za sebe, srušiti mostove koji više ne vode nikuda, otvoriti se za neke nove vidike i neke nove priče. Okrenite stranicu, započnite novi odlomak. Budite autor svoje priče. Živite.
